Alesi Jean - francuski pilot, rođen 1964. od roditelja podrijetlom sa Sicilije, koji je u 202 utrke u F1 ostvario jednu pobjedu i 2 prva startna mjesta. Pobijedio je 1995. na VN Kanade, na 31. rođendan. Vozio za Tyrell, Ferrari, Benetton i Sauber. Formulu 1 napušta 2001. i prelazi u DTM.

Rodio se u Avignonu, jer mu je otac u tom francuskom gradu otvorio mehaničarsku radnju. Natjecati se počeo sredinom 80-ih u Renault 5 kupu, a iz anonimnosti je izišao 1988. osvajanjem prvenstva Formule 3000. To mu je otvorilo vrata Formule 1, gdje debitira 1989. na VN Francuske. Sljedeće godine vozio je prvu kompletnu sezonu u Formuli 1, a senzaciju je izazvao na prvoj utrci u SAD-u, jer je 30 krugova bio u vodstvu, ispred favoriziranog Senne.
 

U Monte Carlu 1990. godine Ayrton Senna i Alain Prost vodili su jednu od svojih legendarnih bitaka. Kao po običaju Brazilac je bio najbrži na treningu i odlično krenuo na startu, a njegov vječni rival zadržao je drugo mjesto. No, u najsporijem zavoju na svijetu, Loews, Prostu je neočekivano bezobrazno ušao mladi Jean Alesi. Bio je to manevar dostojan divljenja. Alesi je bio hrabar koliko i lud, Prost iznenađen i šokiran da se netko usudio to učiniti. No, nakon što je utrka bila prekinuta zbog nezgode u prvom krugu bolidi su se vratili na početne pozicije.


Za Ferrari je vozio od 1991. do 1995 u vrijeme dok slavna talijanska momčad, nažalost nije imala bolid za najviši plasman

Prost je pauzu iskoristio da ozbiljno porazgovara sa mladim sunarodnjakom. Alesi ga je smireno saslušao, ni jednom riječju nije se suprotstavio, ali kada je utrka ponovno krenula ponovno je pokušao isto na istom mjestu. Alesi nije uspio ponovno obići Prosta, ali kada je Ferrariju otkazala elektronika, prolaz je bio otvoren i osvojio je drugo mjesto. Bio je to trenutak u kojem je rođena nova zvijezda Formule 1. Sa Tyrrellom koji nije bio u svom vrhuncu, mladi talentirani Francuz talijanskih korijena ostvario je maksimu. Budući da je i na prvoj utrci sezone iste godine u Phoenixu ostvario isti rezultat boreći se u jednom trenutku sa tada nedodirljivim Ayrtonom, našao se uskoro na meti velikih momčadi.
 

Najuvjerljiviji je bio Frank Williams koji je tražio zamjenu za Thierry Boutsena. Alesi je s britanskom momčadi već potpisao ugovor kada je stigla ponuda iz Maranella. Proradilo je talijansko srce i poslušavši Enza Ferrarija koji je uvijek govorio da su ugovori izmišljeni samo da bi advokati imali što raditi Alesi je zanemario svoj potpis i osvanuo u Ferrariju. Umjesto njega u Williams je došao Nigel Mansell. Bilo je to ostvarenje dječačkih snova za 27-godišnjaka čiji su roditelji, otac Franco i mama Marcella u rodni mu Avignone došli sa Sicilije. Kao dijete Jean je bio jako živahan, ali istovremeno dobro odgojen i poslušan. Otac je po dolasku u Francusku otvorio auto limarsku radionicu gdje je Jean vrlo brzo otkrio strast prema automobilima i izučio limarski zanat.
 

U slobodno vrijeme otac je nastupao na brdskim i rally utrkama, a krenuvši njegovim stopama sa 16 godina Jean osvaja svoj prvi od dva naslova prvaka Francuske u kartingu. Prelazi u Renault 5 kup gdje 1983. godine osvaja sedmo mjesto, a istovremeno vozi i Ford X3 s kojim ima više uspjeha. Usljedili su nastupi u Formuli Renault, ali bila je to sve samo dobra škola. Po dolasku u Formulu 3 1986. Jean je već iskusan i rezultati ne izostaju. Sa ukupno sedam pobjeda premoćno osvaja nacionalno prvenstvo i probija put prema Formuli 3000. Za upravljačem Reynarda 1989. godine osvaja naslova prvaka Europe i iste godine debitira u Formuli 1 sa Tyrrellom u Le Castelletu.


Bio je jedan od najvećih talenata svoga doba, ali je u 194 nastupa pobijedio samo u jednoj utrci, osvojio dva prva mjesta i skupio ukupno 239 bodova

Bio je to izvanredan nastup u kojem je osvojio četvrto mjesto. U vrlo kratkom vremenu Alesi je postao idol. U Francuskoj i Italiji stvorila se armija njegovih navijača koji su cijenili njegov talent, obožavali njegovu ekplozivnost, uživali u njegovim instinktivnim vožnjama. Bez obzira kakav je bolid imao u rukama znao je pronaći njegove limite i nije se štedio. Unatoč svemu Alesi je uvijek ostao isti. Jednostavan, skroman i pristupačan kao i kada je počinjao s utrkama. Ulazak u Formulu 1 nije mu poremetio mjerila. Najbolji dokaz je da ga velika većina ferrarijevih navijača nije zaboravila ni nakon odlaska iz Maranella premda u pet godina nije ostvario ni približno ono što se od njega očekivalo.
 

Prvu pobjedu karijere ostvario je na svoj 31. rođendan u Kanadi nakon što je Michael Schumacher zapao u probleme. Schumacher je vodio sa preko pola minute kada mu je mjenjač zaglavio u trećem stupnju. U boksu su mu promijenili upravljač, resetirali elektroniku i Nijemac je ponovno bio na stazi u borbi sa Oliverom Panisom za četvrto mjesto. No, utrka koju je vodio Alesi bila je prekinuta krug prije kraja zbog upada publike na stazu. Na podiju je u suzama proslavio svoju prvu i posljednju pobjedu u Formuli 1, dok je Schumacher dogovarao posljednje detalje svog prelaska u Ferrari.
 

Sljedeće sezone Alesi i Schumacher samo su zamijenili mjesta. Sa Benettonom je ostvario svoje najbolje plasmane u prvenstvu Formule 1. Bio je četvrti 1996. i 1997. godine. Slijede dvije sezone u Sauberu, a 2000. godine dolazi pod okrilje svog bivšeg momčadskog kolege iz prve sezone u Ferrariju, Alaina Prosta. Frustrirajući ambijent natjerao je Alesija da pobjegne od svog sunarodnjaka prije vremena. Spominjale su se i neke neispunjene obaveze, ali on je prije svega želio voziti utrke. Ponovno je zamijenio mjesto sa Nijemcem, ali ovaj put sa Heinz-Haraldom Frentzenom. U posljednjih pet utrka svoje posljednje sezone uspio je osvojiti još jedan bod. Bio je to ukupno 241 u Formuli 1, ali na svoju veliku žalost nije uspio doći do cilja utrke u Japanu koja je ujedno bila njegov 201 nastup.


Na kraju karijere branio je boje Mercedesa u DTM-u, a brine se i o budućnosti neklicine mladih vozača

U petom krugu nije uspio izbjeći Kimi Räikkönena koji se izvrtio u Sauberu i prepriječio put. U žestokom sudaru obojica su na sreću prošla bez ozljeda. Budući da nije mogao pronaći angažman u Formuli 1 ni kao test vozač prihvatio je poziv Mercedesa i od tada nastupa u DTM utrkama. Bio je u određenim kombinacijama s Ferrarijem koji je tada tek pripremao Maserati za povratak, ali Alesi nije imao vremena čekati. On jednostavno obožava utrke i stoga je odmah prihvatio poziv Norberta Hauga, šefa sportskog odjela Mercedesa. Istovremeno odbio je ponude za nastup u Le Mansu. U najpoznatijoj utrci izdržljivosti nastupio je 1989. godine za upravljačem Porschea, ali je nije završio zbog izlijetanja, no to je za njega bilo dovoljno.
 

Alesi živi za utrke, ali više od toga uživa u direktnim borbama na stazi. Za njega je Le Mans dosadan i predug. DTM je dinamičniji, borbeniji i premda za sada nije bio posebno uspješan, to ga posebno ne smeta. Veza s Mercedsom omogućuje mu da ponekad sjedne u McLarenov bolid i za sada ne pomišlja na povlačenje. Uz utrke kao menadžer bavi se i karijerom nekolicine francuskih mladih vozača, ali sve više vremena posvećuje svojoj supruzi Kumiko Goto, bivšoj japanskoj manekenki s kojom ima troje djece. Obožava vino koje proizvodi u vlastitim podrumima, a u svojim garažama uz neke vrlo vrijedne raritetne automobile još uvijek čuva svoj prvi automobil, Fiat 500, popularni Topolino. Jean Alesi bio je svojevremeno najveći talent, no nažalost nije uspio postati prvak. U Ferrari je došao vođen srcem, a ne razumom. Jednostavno rečeno bio je u krivo vrijeme na krivom mjestu. Za poklonike Ferrarija on je ipak ostao veliki vozač za kojeg su navijali i kada je vozio za druge.
 

(mp)