Sredinom rujna Marcus Gronholm najavio je svoje povlačenje iz svjetskog reli prvenstva. Odluku nije donio preko noći, a vrlo brzo svoje je poklonike donekle umirio obećanjem da će i sljedeće godine vidjeti ga na djelu barem na nekoliko natjecanja. Otići u mirovinu dok je još sposoban pobjeđivati bila je oduvijek njegova namjera, ali nažalost nije otišao s toliko željenim trećim naslovom. Dvije greške u Japanu i Irskoj, u samoj završnici sezone bile su prevelike osobito kada je suparnik Sebastien Loeb. Nije uspio prekinuti fenomenalan niz Francuza, nije se uspio dočepati svog trećeg naslova, ali s dva naslova prvaka i ukupno 30 pobjeda u svjetskom prvenstvu Gronholm odlazi kao jedan od najuspješnijih finskih vozača u povijesti.

S Peugeotom 206 WRC osvojio je Finski reli. Te je godine pobijedio i u Australiji i Velikoj Britaniji, ali nije ponovio uspjeh iz prethodne godine, kad je osvojio svjetsko prvenstvo

U posljednje dvije sezone bio je jedini vozač koji je mogao ugroziti Loeba, no, obje je završio na drugom mjestu. Vozač koji se proslavio nevjerojatnom kontrolom automobila, naslove je izgubio upravo zbog svojih grešaka. No, Gronholm je uvijek bio pomalo kontradiktoran. Na trenutke ledeno hladnu koncentraciju u sekundi bi zamijenio izljevima osjećaja ili čak bijesom. Ponekad je teško pročitati da li je ozbiljan ili se samo dobro zeza, ali pročitati ga bilo je teško i njegovim suparnicima. No, u 195 cm visoki vozač u sebi nema ni traga egoizmu. Otvorenost i samozatajnost nije ga napustila ni u trenucima najveće slave. Reli nije bio njegov prvi izbor. Kao 12-godišnjak izgubio je oca u prometnoj nesreći u Hankiralli. Ulf Gronholm aktivno se bavio relijem sredinom 70-tih i u dva navrata osvajao naslov prvaka Finske. Poginuo je u sudaru sa ralicom koja je čistila snijeg dok je trenirao s Fiatom 131 Abarth.

Osvojio je svjetska prvenstva u reliju 2000. i 2002. i uvijek je bio susretljiv s novinarima

Marcus je nakon toga sasvim shvatljivo zazirao od relija i svoju karijeru započeo na motoru. Gotovo 10 godina vozio je motocross utrke dok ga serija ozljeda i ozbiljni problemi s koljenom nisu zaustavili. Nakratko se posvetio boksu, a li to je uskoro postao samo hobi kojeg i danas prakticira. Reli, od kojeg je zazirao, tada se javio kao alternativa. Prvi nastup bio je 1986. na mjestu suvozača u koje ga je posjeo rođak Sebastian Lindholm. No, brzo je shvatio da želi sjediti za upravljačem. Kada je počeo voziti shvatio je da je načinio pravu odluku. Nakon prvih eksperimenata s s Ford Escortom, 1988. nabavio je Opel Kadett i sa sestrom Miom u ulozi suvozača osvojio juniorski naslov prvaka Finske. Sljedeće godine s Lancijom Integrale u grupi N debitirao je u na svjetskom prvenstvu u Finskoj. Nastupom je izazvao pažnju i uz pomoć Robbiea Grondahla dobio je u ruke Toyotu Celicu GT-Four s kojom 1991. osvaja naslov prvaka Finske u grupi N.

S Peugeotom 307 WRC u sezoni 2004. ni približno nije bio uspješan kao prethodno s 206 WRC. Te je sezone osvojio samo Finski reli i na kraju je osvojio 5. mjesto

Bio je to samo prvi od ukupno pet nacionalnih naslova koje je nanizao. Istodobno Gronholm je izbjegavao izlazak na međunarodnu scenu. Njegovi uspjesi tada su bili u sjeni uspjeh a Juhe Kankkunena i Tommi Makinena. No, kada je 1998. vozeći staru Toyotu pobijedio na svim brzincima posljednjeg dana utrke u Finskoj ne respektirajući nimalo tvorničke vozače napokon je probio led. U samo nekoliko sati po okončanju relija Gronholm je bio zasut ponudama. Ford, Subaru, tvornička Toyota i Peugeot htjeli su ga dovući u svoje redove. Posebno uporni bila je momčad Forda, ali izabrao je Peugeot. Razloge koji su ga naveli da se priključi momčadi koja govori jezikom koji ne razumije ni danas ne zna objasniti, ali pristup koji je imao Corrado Provera očito je ostavio traga. Vrlo brzo pokazalo se da je izabrao pravu ponudu.

Posljednje dvije sezone vozio je Ford Focus WRC. Usprkos spektakularnih vožnji nije uspio doći do naslova

U sljedeće četiri sezone koliko je proveo u Peugeotu pobijedio je na 18 relija, odnosno na svakom petom. Prvu pobjedu ostvario je 2000. u Švedskoj, a do kraja godine pobjedama u Finskoj, Novom Zelandu i Australiji osvoji i prvi naslov premda je na nekoliko natjecanja nastupio po prvi put. Prva puna sezona u momčadi Peugeota poprilično ga je iscrpila i sljedeće jednostavno nije uspijevao ući u pravi ritam. Tome su se pridružili i problemi s Peugeotom 206 WRC i od prvih osam utrka u kalendaru uspio je završiti samo jednu (treće mjesto u Portugalu), dok je sve ostale odustao. Ipak sa dvije pobjede u završnici uspio je Peugeotu osigurati konstruktorski naslov. Vratio se u velikom stilu 2002. s puno motiva za dokazivanje i ponovno uzeo naslov najboljeg na svijetu. Dolazaka Richarda Burnsa u momčad bio mu je dodatni poticaj i Finac je te godine bio ispred svih. S drugim naslov vratio se u Finsku bez velike pompe uživajući zasluženi odmor na svojoj farmi u krugu obitelji dok su novine bile pune njegova sunarodnjaka Kimi Räikkönena.

Iako u Focusu WRC nije uspio osvojiti titulu, sa sedam pobjeda pridonio je osvajanju konstruktorskog naslova

No, Gronholma nikada nije smetalo što ne puni naslovne stranice više u ga umarale borbe s automobilom. Posljednje dvije godine u Peugeotu bile su teške za vozača koji je navikao pobjeđivati. Bio je prilično frustriran jer novi automobil 307 WRC bio je prepun problema i nimalo spreman za pobjede, ali istodobno lojalan i odlučan. Kada se Peugeot odlučio povući preselio se u Ford. Njegovih sedam pobjeda donijele su Fordu naslov konstruktorskog prvaka, a Finac je završio sezonu na drugom mjestu sa bodom zaostatka za Loebom. I prošle godine bio je do samog kraja u utrci za naslov. Sezona je ponovno protekla u ogledu dvojice velikana koja je na Novom Zelandu donijela najmanju ikad zabilježenu razliku između pobjednika i drugoplasiranog. Gronholm je slavio pobjedu sa samo 0,3 sekunde prednosti, ali je na koncu sezone izgorio u prevelikoj želji da s naslovom napusti scenu.

(mp)