|
Francuski redatelj Claude Lelouch, koji se okitio Zlatnom palmom, dobio dva Oscara i ostao upamćen po filmu Čovjek i žena, 1976. godine snimio je kratki film. Bila je to prva snimka vožnje od koje se policiji, ali i običnom sudioniku u prometu, dizala kosa na glavi. Kadrovi luđačke vožnje kroz centar Pariza u ranim jutarnjim satima u kojoj semafori nemaju nikakvo značenje, škripa guma i vrištanje motora, uskoro su postali vrlo tražena roba koja se dijelila ispod stola. S vremenom, mnogi su pokušali isto. Snimiti jurnjavu u kojoj se krše sva pravila prometa, najčešće na gradskim ulicama, postala je prava moda širom svijeta, no, Lelouch je bio prvi. Nedavno je original osvanuo na internetu i postao još popularniji. Po zvuku motora publika je vrlo brzo prepoznala da je kamera bila pričvršćena na odbojniku Ferrarija 275 GTB, kojeg je Lelouch imao u svojoj garaži, ali tko je sjedio za upravljačem, ostalo je nepoznato sve do današnjih dana. Mnogi su sumnjali na Jacquesa Laffita, spominjao se i Jacky Ickx, no, nakon što je preminuo Georges-Francis Servoz-Gavin, njegova je obitelj potvrdila da se upravo on nalazio za upravljačem Ferrarija u tom filmu.
Gavin u Matri MS 84 s pogonom na sva četiri kotača
Bivši profesionalni vozač utrka, poznatiji po nadimku Johnny, preminuo je 29. svibnja 2006. u 64. godini života u rodnom Grenobleu (rođen 18. siječnja 1942). Početkom ‘60-ih bio je slavan i njegovo lice često se nalazilo na naslovnim stranicama francuskih novina. Izdanak slavne trkačke škole koja je djelovala u Magny-Coursu, prve korake odradio je na lokalnim utrkama u regiji Savoie. Brz i smion uskoro je prešao u Formulu 3 s privatnim starim bolidom Brabhama. Nekoliko nastupa i odmah je zapeo za oko voditeljima momčadi Matre, koji ga pozivaju u svoje redove i 1966. postaje njihov tvornički vozač. Sljedeće sezone osvaja nacionalni naslov u Formuli 3 i debitira u utrci Formule 1 u Monte Carlu. Na treningu je osvojio 11. mjesto, no, utrku je napustio već u četvrtom krugu. Zbog kvara na dovodu goriva izletio je sa staze i razbio prednji ovjes. Istodobno je bio vrlo zapažen u Formuli 2 te u utrkama sportskih automobila. Matri je 1969. donio naslov europskog prvaka u Formuli 2.
Georges-Francis Servoz-Gavin u Tyrrellovom bolidu
Izvan francuskih okvira Servoz-Gavin postao je poznat 1968. kada je uskočio na mjesto ozlijeđenog Jackyja Stewarta. U drugom nastupu u Formuli 1 ponovno na ulicama Monte Carla privukao je pozornost publike, protivnika i svih ostalih koji su pratili prvenstvo. Na kvalifikacijskom treningu novak je briljirao i osvojio drugu startnu poziciju. Johnny se našao uz bok velikom Grahamu Hillu i odlično krenu preuzevši vodstvo. Publika je bila u deliriju, ali već u trećem krugu dotaknuo je zaštitnu ogradu i to je bilo dovoljno da popusti poluosovina. San je trajao kratko, ali ponovnu prigodu znao je iskoristiti. U Monzi iste godine startao je sa 13. pozicije. Pomalo se probijao i u završnici vodio tešku bitku s Ickxom i Jochenom Rindtom za drugo mjesto. Motor je izdao Rindta, a Ickx izgubio drugo mjesto za samo 2 desetinke. Servoz-Gavin bio je na putu da postane slavan u svjetskim okvirima. Bio je tvornički vozač Matre, ali njegov ugovor nije mu omogućavao stalne nastupe u Formuli 1.
Atraktivni Francuz uvijek je bio u društvu lijepih žena
Kada je 1969. složen bolid MS 84 s pogonom na sva četiri kotača, Johnny ga je u Kanadi doveo u zonu bodova. Bio je to prvi i po svemu sudeći posljednji put da je u Svjetskom prvenstvu Formule 1 netko osvajao bodove s bolidom koji je imao integralni pogon. Nakon toga Ken Tyrrell ponudio mu je ugovor za punu sezonu i mjesto uz Jackyja Stewarta. Bilo je to ostvarenje snova, prava prigoda za nadolazeću zvijezdu. Servoz-Gavin bio je brz, ali pomalo neobuzdan. Volio je noćni život, glamur, a žene su voljele njega. Atletski građen, šarmantan i naočit, mamio je ženski svijet. Djevojke su za njim trčale, a u njegovom društvu česte su bile zvijezde poput Brigitte Bardot. U početku mu je to zatvaralo vrata uspjeha, ali kada je kročio u svijet Formule 1, zaplivao je poput ribe u vodi i potpuno ovladao ambijentom. No, tijekom zime 1970. nastupio je na jednom off-road natjecanju…
S Alanom Reesom u Matri 620 na utrci 1.000 km Spa
Vozeći se u terencu bez krova, zaradio je udarac granom koji mu ozlijedio oko i trajno oštetio vid. U početku se nosio s tim hendikepom, ali kada u Monte Carlu nije uspio proći kvalifikacije, odlučio se povući. Izletio je u šikani i uspio se zaustaviti ispred zida na kojem je tri godine ranije poginuo Lorenzo Bandini. Nije više imao povjerenja u svoje vozačke sposobnosti i odlučio je objesiti kacigu o klin. Povremeno je nastupao u brdskim utrkama, 1972. sudjelovao je na rallyu Bandama, ali uskoro se potpuno povukao i živio pomalo osamljeno na brodu. Kada je 1982. na njegovom trimaranu usidrenom u luci Porquerolles eksplodirala plinska boca, liječnici su se nekoliko dana borili za njegov život. Preživio je unatoč teškim opeklinama i tri zastoja rada srca. Jedan od romantičara Formule 1, koji igrom slučaja nije ostavio dubljeg traga niti postao jedan od njenih heroja, nakon toga se povukao u rodni Grenoble gdje je i umro.
(rb) |
.png)
