GUGELMIN MAURICIO
Sennin prijatelj koji je držao brzinski svjetski rekord |
|
Petak, 06 Lipanj 2008 |
|
Mauricio Gugelmin je bivši vozač Formule 1, koji je u najelitnijem automobilističkom natjecanju proveo pet godina, promijenivši za to vrijeme tri momčadi – March (1988. i 1989), Leyton (1990. i 1991), te Jordan (1992). Sudjelovao je na 80 Grand Prix utrka, od kojih se šest puta nije uspio kvalificirati, te je u pet sezona skupio ukupno deset bodova (uz jedan najbrži krug). Samo jednom se popeo na pobjedničko postolje i to mu je najbolji rezultat karijere – treće mjesto u Marchovom bolidu na domaćoj VN Brazila 1989. Iste sezone mu se na VN Francuske dogodila nevjerojatna situacija… Prvo je na startu utrke bio uključen u veliki sudar, kada je nakon kontakta s Nigelom Mansellom poletio u zraku (kasnije je snimka te nesreće na londonskoj izložbi dobila nagradu za najstrašniji trenutak godine). Naravno, utrka je odmah prekinuta, a svi vozači koji su sudjelovali u incidentu dobili su mogućnost ponovo startati u rezervnim bolidima. Gugelmin je novu priliku sjajno iskoristio te na kraju zabilježio najbrži krug u utrci (na žalost, morao je odustati devet krugova prije kraja zbog kvara na bolidu).
Nagrađena fotografija u kojoj leti zrakom nakon sudara s Mansellom
Mauricio Gugelmin je rođen 20. travnja 1963. u Joinvilleu, u vrlo bogatoj obitelji (tata mu je bio trgovac drvenom građom i strastveni skupljač starih automobila). Sportski put mu je bio klasičan, prvo je krenuo s kartingom u kojem je ostvario brojne uspjehe na lokalnoj i nacionalnoj razini (1971-1980), a onda je prešao u brazilsku Formulu Fiat i odmah pobijedio (1981). Godinu dana kasnije, poput mnogih Brazilaca zaraženih oktanima u krvi, otisnuo se u Veliku Britaniju. Tamo se sprijateljio s legendarnim Ayrtonom Sennom, s kojim je dugo dijelio kuću (1982-1987). Senna mu je čak osigurao da voze za istu momčad – Van Diemen, koja se natjecala u britanskoj Formuli Ford. Gugelmin se potom lijepo probijao kroz različita automobilistička prvenstva - britanska Formula Ford 1600 ccm, britanska Formula Ford 2000 ccm, europska Formula Ford, Formula 3 i Formula 3000, sve dok nije došao do velikog cilja.
U američkoj Champ Car seriji je pobijedio u Vancouveru 1997. godine
Nakon Formule 1 je čak devet godina proveo u američkoj Champ Car seriji, u kojoj je odvozio 147 utrka, uz pobjedu u Vancouveru 1997. To mu je bila možda najuspješnija sezona u karijeri, u kojoj je završio na četvrtom mjestu u ukupnom redoslijedu. Jedno je vrijeme držao brzinski svjetski rekord na zatvorenim stazama, budući da je 1997. na trkalištu California Speedway jurio čak 387.759 km/h. Iz automobilizma se povukao na kraju 2001, nakon što mu je u travnju zbog respiratornih problema umro 6-godišnji sin Giuliano, koji je bolovao od cerebralne paralize (sa suprugom Stellom Maris ima još dva sina – Giulianovog brata blizanca Bernarda i Gabriela). Tjedan dana nakon ovog tragičnog događaja, u posljednjoj minuti slobodnog treninga na trkalištu Texas Motor Speedway doživio je tešku nesreću i tada je odlučio da će se na kraju sezone povući, te se više posvetiti obitelji.
(dj) |
|
Zadnja Promjena ( Petak, 06 Lipanj 2008 )
|
.png)
