Cilj našeg putovanja bila je Ženeva, naravno posjet Salonu automobila u Ženevi koji se održava redovito svake godine početkom ožujka. Vjerovali ili ne ovo nam je osobno bio odlazak na 19. uzastopni salon automobila u Ženevi. Da, nakupile su se godine i usporedbe kako je to nekad bilo i kako jest sada same po sebi dolaze, osobito u ovom trenutku krize i crnih teških oblaka koji su se nadvili nad cijelu svjetsku automobilsku industriju. Dok smo nekad odlazili u nepoznato i samo naslućivali i pogađali što ćemo kao specijalizirani automobilski novinari vidjeti na auto-salonu u Ženevi, sada odlazimo tamo samo da provjerimo da li smo sve objavili prije odlaska i da nismo neki od noviteta preskočili. No, jedno je ostalo isto i nepromijenjeno, organizacija s kojim ćemo automobilom na ovo dugo putovanje i gdje ćemo najjeftinije prenoćiti.

Izvedba je kvalitetna i solidna, što se vidi po svakom detalju te je i30 CW funkcionalan, siguran i pouzdan karavan

Do sada smo koristili automobile različitih marki i modela, a ovaj put smo na dugačkom putovanju odlučili koristiti automobil Hyundai i30 CW 1,6 CRDi iThink. Rekli bismo sasvim logičan izbor, jer za takvo putovanje treba nam ne prevelik i ne premali automobil s visokim stupnjem komfora i sigurnosti, dobrih performansi, male potrošnje i što je jako važno dovoljno prostora za osobe i brdo materijala koje donesemo uvijek sa salona i pretrpamo prostor u redakciji. Po tom pitanju se osjećamo kao (pre)marljivi hrčci, sve skupljamo, jer se nadamo da će nam trebati.

Funkcionalna i prostrana unutrašnjost u paketu iThink pruža sve bitne opcije, no i osnovni iLove nudi sve što treba, uključujući ručnu klimu

Hyundai i30 proglašen je najboljim kompaktnim automobilom u Hrvatskoj za 2008. godinu, pa je sve njegove prednosti naslijedila i duža karavanska inačica s oznakom i30 CW. Oznaka CW kratica je za Crossowerwagon. Poput kompaktne izvedbe i karavan odlikuju besprijekorna kvaliteta izrade i tradicionalna pouzdanost, visoka razina sigurnosti, štedljivi motori, udobnost, moderan dizajn te vrhunske vozne osobine, uz dodatak još prostranijeg i većeg prtljažnika. U sve navedeno mogli smo se i sami uvjeriti na podužem druženju u trajanju od 4 dana i ukupno malo više od 2000 kilometara.

Hyundai i30 CW 1,6 CRDi naprosto je nevjerojatnom lakoćom pojeo 2000 km dugačak put

Hyundai i30 CW je prostran karavan premda spada u kompaktnu klasu. Neosporno je da kupac za uloženi novac dobije više nego što očekuje. Kvaliteta je na razini zapadnoeuropskih automobila što se vidi po svakom detalju automobila, a stručnjaci Hyundaija sve su to lijepo oblikovali, pa će se dizajn, kako vanjski, tako i u unutrašnjosti svima dopasti. Karavanski je model u odnosu na kombi-limuzinsku verziju rastegnut sa 424,5 na 447,5 cm, a zadržao je solidnu širinu od 177,5 cm. Hyundai i30 je osvojio maksimalnih pet zvjezdica za sigurnost po Euro-NCAP testu, svi materijali djeluju kvalitetno i izdržljivo, a solidnost pokazuje i masa od 1,4 tone, koliko stvarno teži testni model. Hyundai daje tri godine jamstva, odnosno 100.000 km.

Common-rail dizelaš, razvijen u suradnji sa stručnjacima Detroit Diesela vuče solidno i malo troši, a pouzdanost mu povećava lanac za pogon bregastih vratila

Prostranost u unutrašnjosti vrlo je dobra, zahvaljujući međuosovinskom razmaku od čak 265 cm. Putnici sprijeda imaju sasvim dovoljno prostora, odostraga se na manje udaljenosti mogu prevesti tri odrasle osobe, a na dugom putovanju na kakvo smo se mi uputili kvalitetno se može prevesti na stražnjoj klupi dvije odrasle osobe. Na putovanje od Zagreba do Ženeve krenuli smo bogato opremljenim modelom Hyundai i30 CW 1.6 CRDi iThink, kojeg pokreće novi common-rail dizelaš snage 90 KS. Cijelo putovanje potvrdilo je već naše prijašnje iskustvo da je ovakav automobil stvarno sve što treba normalnoj obitelji, u njemu će se odlično snaći i poduzetnici

Prtljažni prostor ovog karavana ima obujam 415 litara, a prema potrebi može se povećati na 1395 litara

Pripremili smo svoju prtljagu i ubacili je u prtljažnik automobila Hyundai i30 CW 1,6 CRDi iThink. Spremnik goriva je skoro do vrha pun, provjerili smo sve tekućine i gume i automobil je bio spreman za putovanje. Mi smo bili manje spremni, pa smo na put od Zagreba do Ženeve dugačak 980 km krenuli dosta kasnije od planiranog, ali krenuli smo u posljednji trenutak da bi stigli na svoje dogovorene obaveze u Ženevi. To je iskustvo, jer treba i znati krenuti u točno vrijeme da se izbjegne gužva putem i gubitak vremena. Tako smo u ponedjeljak 2.3.2009. u istočnom dijelu grada Zagreba točno u 7 sati sjeli za upravljač i tog dana smo trebali u kotačima odvrtiti 980 km za što je naše iskustvo govorilo da će nam trebati oko 10 sati, ako neće biti nepredviđenih situacija na cesti. Da se razumijemo, na takvo putovanje idemo strogo poštujući ograničenja o brzini, tužno se sjećajući kada smo prije 19 godina kroz Italiju jurili s gasom do daske, ali sada su druga vremena. Jednostavno nemamo dovoljno eura u džepu ako ćemo svako malo plaćati kazne.

Ako vam se čini da smo za put od skoro 1000 km predvidjeli previše vremena, vidjet ćete na kraju ovog članka da je naše iskustvo dobro predvidjelo. Od istočnog dijela Zagreba preko obilaznice krećemo prema Sloveniji i na granicu sa Europom dolazimo tek za 50 minuta, a prešli smo zahvaljujući velikoj gužvi na gradskim prometnicama Zagreba samo 52 kilometara. Vadimo putovnicu i hrvatska i slovenska policija skenira kod putovnice, a na slovenskoj stranici dobili smo i neizostavni žig u putovnicu. Dobro došli u Europu. Samo da otkrijemo jednu malu tajnu, ma nije tajna, više savjet. Otišli smo na mali prijelaz kod Bregane koji je bio prazan, da smo otišli na 'veliki' granični prijelaz, izgubili bismo još dodatnih 10 do 30 minuta, naravno ovo vrijeme bismo izgubili na slovenskoj strani.

Famoznu vinjetu imali smo već na automobilu pa se penjemo na njihov 'autobahn' i ubrzamo do 130 km/h i pazimo da kazaljka ne pređe tu brojku ni kilometra. Ne želimo ostaviti nijedan euro našim 'dobrim' susjedima. Kao dobrodošlica oko Novog Mesta oprala nas je kiša, ali to naš Hyundai guta nesmanjenom brzinom, samo kod dijelova bez autoceste smanjujemo tempo na 80 km/h. Nismo još ni sendvič pojeli (pušenje u automobilu je zabranjeno) i prolazimo Ljubljanu u 8:45 sati i pređenih 160 km. Ostavljamo Ljubljanu i krećemo preko Postojne prema Sežani i Italji. Pere nas žestoka kiša, to nam je sigurno susjedi namjerno rade, brisači su na maksimum, ali ne damo se ni mi, ali ni naš Hyundai. I pored puno vode na cesti, nema opasnosti, odlične gume i auto, te izostanak ograničenja omogućava nam da nastavimo tempom od 120 do 130. Hrvatske ceste bi mogle susjedima prodati patent svjetlosnih znakova sa naših autocesta koji na najmanji oblačak spuštaju dozvoljenu brzinu na samo 80 km/h. kKako te umotvorine nema, sasvim legalno jurimo kroz Sloveniju, i da je čim prije ostavimo iza sebe.

U 9:25 sati i pređenih 240 km dolazimo u Sežanu i prije bivšeg graničnog prijelaza sa Italijom skrećemo na benzinsku crpku. Kazaljka se doduše malo pomakla, ali ipak je gorivo ovdje jeftinije nego u Italiji. Putno računalo pokazuje prosječnu potrošnju od 6,5 l/100km, a to je rezultat vožnje po gustom gradskom prometu u Zagrebu i konstantna vožnja po autocesti. Pištolj crpke se isključio nakon ulivenih 20 litara nafte (neka Alpin nafta, valjda otporna na niske temperature), ali iskustvo nam govori da to nešto nije u redu, jer nafta se pijeni kao luda, a nam treba puni rezervoar do čepa. Neće nas niko zezati, niti jaka bura, ni niska temperatura i kako nema nikog drugog na crpki, dolijevamo mlaz po mlaz, a pijeni li se pijen ulivena nafta… bili smo uporni i uspjeli naliti još dodatnih 9 litara, dok nafta nije došla do čepa. Nije nas omela ni činjenica da smo samo za tankiranje potrošili točno pola sata, neka, nama srce na mjestu. Slijedi resetiranje putnog računala i parcijalne kilometraže i samo po gasu.

Prolazimo kroz sablasne ostatke nadstrešnice nekadašnje granice između neke bivše države i Italije na kojem su se mnogi tresli bilo švercajući za svoje potrebe ili preprodaju. Sada samo usporavamo na 30 i prolazimo u Italiju, penjemo se na autocestu, te stiskamo gas, a ovaj put pazimo da nam kazaljka brzinomjera bude između brojaka 130 do 140, a tek povremeno do 150. Tolerancija policije tu je puno veća. Iza Trsta uzimamo karticu za autocestu i opet po gasu… I kiša je prestala, hvala Italijo, tako se dočekuju stranci… Prolazimo pored Venecije, Verone, bez problema, motor prede, održavamo visok brzinski prosjek, nitko nema nikakve potrebe i ne zaustavljamo se sve do ispred Milana, gdje se prvi put zaustavljamo (13;00 sati) na naplatnim kućicama na pola minute kako bismo prvi put platili. Spuštamo prozor kartica od autoceste u prorez automata, guramo u isti prorez svoju kreditnu karticu, kartica izlazi, uzimamo je, rampa se diže, stišćemo gumb za račun, uzimamo ga i krećemo. Sve skupa 20 sekundi i bez gužve. Do Milana nam je trebalo 653 km, a obilaznicu oko Milana dugu 17 km prolazimo za solidnih 13 minuta i opet uzimamo novu karticu za autocestu.

Iza Milana raskoš, nova autocesta, u svakom smjeru sa tri prometna traka plus traka za zaustavljanj. I dalje nabijamo kilometre držeći ritam 140 km/h. Prije Torina skrećemo za Aostu i jurimo prema Alpama i tunelu Mt Blanc. Razvedrilo se i sunce nas grije, promet je slabog intenziteta i prvi put se zaustavljamo za toalet na naplatnim kućicama cestarine kod Aoste. Vrijeme 14:36 sati i pređenih 835 km. Putno računalo pokazuje prosjek od 125 km/h i prosječnu potrošnju 6,0 l/100 km. Ma super smo zadovoljni, tko bi manje. Od benzinske crpke i punog rezervoara prešli smo 591 km, a kazaljka spremnika goriva je tek na pola, što nam vadi smiješak na lice.

Bez većeg zadržavanja od silaska sa autoceste, nastavljamo novim dijelom autoceste koja se ne plaća, a vodi kroz niz od 20-tak tunela i izlazimo u gradu Courmayeoru (1350 metara iznad mora) samo dvije serpentine ispod tunela Mt Blanc. Granice nema, kupujemo povratnu kartu za tunel i u tunel ulazimo u 15:10 sati i poslije pređenih 880 km. Sad će nam pasti inače visoka prosječna brzina, jer najveća dozvoljena brzina u tunelu jest 70 km/h. Izlazimo iz tunela na kišnu stranu u Francusku, spuštamo se prema Chamonixu, te starom cestom spuštamo se u dolinu i tu nas ponovno obasjava sunce. Ali, ne zadugo, sustiže nas crni oblak i zalijeva kišom, ali to nas ne smeta i dalje jurimo autocestom u prosjeku 140 km/h. Plaćamo dva puta cestarinu, jednako brzo kao i u Italiji, te silazimo južnije od Ženeve sa autoceste i u 16:20 sati i poslije pređenih 970 km dolazimo na granicu.

Dočekuje nas policajac iz Švicarske, pita što imamo u autu i kamo idemo. Kratki odgovor - Osobne stvari i idemo na autosalon. Zaklopio je putovnice i zaželio nam sretan boravak. Kiša je prestala i dočekala nas je čista i umivena Švicarska. Dalje idemo strogo po ograničenju, gradska je prometnica i ni kilometra preko 50 km/h. Svako malo su fiksni radari, i čisto nam je lijepo, jer je kultura vozača na visokom stupnju. Svi voze tečno i bez guranja i naguravanja, skoro pa nitko ne krši prometne propise. Na žutim trakama nema automobila, samo prometuju autobusi i taksi vozila… Brzo bismo se navikli na ovakav red, rad i poredak na cesti. Bez većih problema dolazimo do auto-salona na području Palexpo, parkiramo se na novinarskom parkingu tik uz ulaz u autosalon, gasimo motor. Naš je Hyundai zavrijedio sve pohvale i odmor. Sat pokazuje 16:55 sati i pređenih 984 km. Što je iskustvo, trebalo nam je 9 sati i 55 minuta, skoro u minutu smo točno predvidjeli koliko će put trajati. Putno računalo pokazuje da smo imali brzinski prosjek od visokih 124 km/h i prosječnu potrošnju od 6,2 l/100 km. Zadnji put smo napunili rezervoar u Sloveniji i od tada prošli 740 km, a još imamo više od četvrt rezervoara, što nam ponovno donosi velik osmjeh. Povratak u Hrvatsku, sa obračunom potrošnje goriva i troškova cijelog putovanja pročitajte u drugom nastavku na linku SA HYUNDAI i30 CW DO ŽENEVE I NATRAG (2. DIO)

Davor Kindy

TEHNIČKE KARAKTERISTIKE
Motor: dizelski, redni 4-cilindarski, hlađen tekućinom, ugrađen sprijeda poprijeko, blok od sivog lijeva, 2 bregasta vratila (lanac), četiri ventila po cilindru, direktno ubrizgavanje common-rail, turbopunjač VTG, intercooler
Obujam: 1582ccm
Provrt x hod: 77,2 x 84,5 mm
Snaga: 66 kW/90 KS pri 4000 o/min
Moment: 235 Nm pri 1750-2500 o/min
Pogon: na prednje kotače
Mjenjač: ručni s pet stupnjeva
Ovjes: sprijeda McPhersonove opružne noge, straga multilink
Kočnice: sprijeda samoventilirani diskovi 280 mm, straga diskovi 262 mm, ABS+EBV
Gume: 205/55 R 16
Karoserija: karavan, 5 vrata, 5 sjedala
Dimenzije: 447,5 x 177,5 x 156,5 cm
Osovinski razmak: 265 cm
Prtljažnik: 415/1395 l
Masa/nosivost: 1333/587 kg
Spremnik goriva: 53 l
Krug okretanja: 10,2m
Najveća brzina: 172 km/h
Ubrzanje 0-100 km/h: 14,4 s
Potrošnja: grad 5,9/otvoreno 4,3/kombinirano 4,9 l/100 km
CIJENA: 129.280 kuna