Prije pola stoljeća predstavljen je maleni automobil, koji je ponudio nevjerojatnu prostranost u simpatičnoj karoseriji te izvrsna vozna svojstva

Stvorio ga je Sir Alec Issigonis, koji je time zaslužio počasno mjesto među automobilskim konstruktorima. Proizvodnju je organizirao BMC (British Motor Corporation), a već od starta nudile su se dvije izvedbe: Morris Mini Minor i Austin Seven. Neobičan i svestran engleski mališan ubrzo je postao hit na većini europskih tržišta. U više od četiri desetljeća proizvodnje (posljednji primjerak proizveden 2000.), doživio je nakladu od gotovo četiri milijuna primjeraka, te ukupno desetak tržišnih verzija (od kojih su najuspješnije sportski model 1275 GT, karavanski Estate i luksuzna verzija Clubman). Od 1961. do 1976. proizvodio se po licenci u Italiji, kao Innocenti Mini. Posebice su bile popularne sportske verzije Cooper i Cooper S.

Koncepcija minijaturnog kombija, s poprijeko postavljenim motorom i kotačima od 10 cola zaslužni su za jedinstvene mogućnosti

Sredinom 80-ih proizvodnja počinje posustajati (zamalo se ugasila), ali početkom devedesetih ponovno raste interes za kupnju Minija, prvenstveno na japanskom tržištu. Proizvodnja se održavala sve do početka 21. stoljeća, kada pristižu najbolje ‘recenzije’ - Mini je proglašen ‘automobilom stoljeća’ u Europi, te je zauzeo drugo mjesto na ‘vječnoj’ listi (odmah iza Forda T). Mini je uveo koncepciju s prednjim pogonom i poprečno postavljenim motorom. Engleski se stručnjaci nisu dosjetili da premjeste hladnjak, koji je ostao ispred motora, ali tada u poprečnom položaju ispod haube (uz blatobran). To je otežavalo hlađenje motora. Međurješenje je ponudio Peugeot 204 iz 1965., kod kojeg je hladnjak postavljen sprijeda, a imao je mehanički ventilator, koji se pokretao zahtjevnim kutnim remenskim prijenosom. Tek je 1969. u Fiatu 128 ugrađen električni ventilator s termoprekidačem, što je postalo konačno rješenje za aute s poprečno postavljenim motorom.

Ovjes s gumenim kuglama, nisko težište i razmjerno velik trag kotača osigurali su izvrsnu stabilnost, po kojoj je Mini postao slavan

Prvi je Mini imao 850 ccm i snagu od 34 KS, a već je 1961 napravljen sportski model, obujma povećanog na 997 ccm i snage 55 KS. Slijedio je još sportskiji Cooper C sa 1275 ccm i 65 KS, koja je u sportskim verzijama povećana i na više od 100. Mini Cooper S je u svijesti mnogih naših vozača (posebice starijih) još uvijek pojam uzbudljivog sportskog vozila s ‘dušom i srcem’ i jedna od najuspješnijih jurilica svih vremena. U automobilsku su povijest zlatnim slovima utisnuti uspjesi legendarnog engleskog mališana. Zagasito srebrni Cooper S uvjerljivo osvaja prestižni reli Monte Carlo 1964., 1965. i 1967. Pobjeđuje i 1966., ali biva diskvalificiran zbog nekakve nepravilnosti sa svjetlima. Legenda kaže da to nisu bila ‘čista posla’, jer su Francuzi pošto-poto željeli pobjedu njihova statusna simbola - Citroën ‘žabe’...

Mini Cooper S, legendarni pobjednik Monte Carla 1964., 1965. i 1967. bio je jedan od najuspješnijih reli automobila svoga doba

Uspjeh i karizma malenih i moćnih Mini Coopera ‘opjevana’ je u nezaboravnom filmu ‘Dobar posao u Italiji’, gdje drski i spretni razbojnici uz njihovu pomoć bježe zbunjenim talijanskim karabinjerima u Alfa Romeo Giulijama Super. Zbog visoke su cijene bili vrlo rijetki u osnovnoj izvedbi, no bile su česte dorađene verzije modela 850 i 1000, koje su pokazale kako se maleni i ne odveć temperamentan gradski automobil uz relativno malo novaca može pretvoriti u pravu jurilicu. Potvrdilo se pravilo da uspješan tržišni automobil ima velik potencijal i na sportskom planu. Mini je dobio i zanimljivu karavansku verziju.

(žm)

Još fotografija…


Zanimljiva i funkcionalna verzija Mini Clubman, odnosno Traveller, bila je iznimno popularna u Italiji