Ovaj put donosimo legendarni filmski materijal snimljen prije više od 30 godina pod imenom ‘Rendezvous’ (randevu) ili u francuskom originalu ‘Cetait un rendez-vous’ koji je film redatelja Claude Leloucha. Film je snimljen u kolovozu 1976. godine pod rukovodstvom francuskog filmaša Claude Leloucha koji je na prednji odbojnik automobila montirao filmsku kameru sa žiro-stabilizatorom. Automobil je jurio u ranim jutarnjim satima praznim, ili gotovo praznim ulicama Pariza kroz sam centar. Atraktivne snimke prolaska bez ijednog zaustavljanja, pri čemu je počinjen velik broj prometnih prekršaja, traju 8 minuta i 39 sekundi. Nijedna ulica nije bila zatvorena za promet, jer Lelouch za snimanje filmskom kamerom nije dobio dozvolu od gradskih vlasti, pa je cijela vožnja i snimanje izvedeno ilegalno. Snimka nema nijedan dijalog, možete slušati samo škripu guma i zvuk motora automobila. Dugo godina se nagađalo tko je vozač i kojim se automobilom vozilo. Govorilo se da je automobil vozio neki od profesionalnih vozača Formule 1 tog vremena. Što se tiče automobila, tajna je isto tako dugo trajala, jer cijelo se vrijeme mislilo da je kamera bila na odbojniku cestovnog Ferrarija 275 GTB. Točno 30 godina kasnije filmaš Lelouch otkriva sve detalje i kako je nastao film, o čemu i donosimo drugi video uradak, gdje vozi 2006. godine u normalnom prometu istom rutom i objašnjava sve detalje.

Cijelu rutu koja je vodila od Porte Dauphine, preko Louvrea do Basilica Sacre Coeur i koja je snimljena iz tehničkih razloga (filmska vrpca) u trajanju od 10 minuta, vozio je filmaš Claude Lelouch osobno i to za upravljačem svog automobila Mercedesa. I to ne bilo kojeg Mercedesa, vozio je legendarni model Mercedes 450SEL 6,9 koji pokreće veliki 6,9-litreni V8 motor u kombinaciji sa trostupnjevanim automatskim mjenjačem (proizvodio se od 1975. do 1981.). Ovaj Mercedes bio je brži u ubrzanju od mnogih super sportskih automobila iz 1970-tih godina, te je bez problema mogao održavati putnu brzinu od 225 km/h. S obzirom da se nije planirao napraviti dokumentarni film, već ‘igrani’ film, na snimku je namontiran naknadno zvuk motora automobila Ferrari 275 GTB sa pet stupnjeva prijenosa. Kako bi se dobilo na dramaturškom ugođaju, s obzirom da se radi o 1970. godini i klasičnoj filmskoj vrpci, cijela naknadna montaža drugog zvuka je odlično izvedena, no mnogi su danas pokušali ustanoviti koliko je brzo na kraju vozio svoj Mercedes na snimljenom filmu redatelj i vozač Claude Lelouch. Najme ustanovljeno je, a što je na kraju priznao i sam Claude Lelouch, brzine koje je razvija nisu bile maksimalne, ali ipak je voženo brže, a osjećaj brzine i dramaturgije dao je niski položaj kamere neposredno iznad površine asfalta.

Tako su neki danas izračunali da je na primjer vozio u prosjeku 100 do 110 km/h, jer mjerili su vrijeme koliko je na filmu trebao za preći dužinu od 2 km Avenue des Champs-Elysee od Slavoluka pobijede do obeliska Luxor koja je odvezena za otprilike minutu, što iznosi oko 30 m/sec, odnosno prosječna brzina na toj relaciji od 125 km/h. Čuje se četiri šaltanja mjenjača na niže po zvuku motora na trgu Place de la Concorde što znači da je po aveniji vozio u petom stupnju prijenosa, što je i potvrda da se radi o zvuku motora Ferrarija, a ne Mercedesa koji je imao automatski mjenjač sa tri stupnja prijenosa. Claude Lelouch je priznao da je samo na jednom ravnom dijelu rute vozio najbrže 230 km/h. Claude Lelouch je potvrdio da je tijekom vožnje i snimanja u automobilu bilo ukupno tri osobe. Uz njega je još bio tehničar i direktor fotografije. Film je snimljen u nedjeljno jutro u 6:30 sati u kolovozu 1976. godine. Vožnja i snimka izvedena je u jednom komadu i nije naknadno rezana i montirana. Jedini kadar koji su ponavljali i naknadno ponovno dosnimili je na cilju kada izlazi iz automobila i odlazi u naručje svoje vlastite žene.

(dvk)