Automatski mjenjač je prednost i mana za rabljeni automobil, i pritom mislimo na klasične s hidrodinamičkim pretvaračem (koji su najpreporučljiviji), ili s kontinuiranim CVT mjenjačem. Prednost je što takvi automatski mjenjači znatno smanjuju dinamičko, posebice udarno opterećenje na motor i cijeli prijenosni mehanizam. To je vrlo izraženo kod teških vozila. Tako gradski autobusi s ručnim mjenjačem (takvi se rade sve rjeđe), u ritnu stani-kreni, teško mogu prijeći do generalke 150.000 km. Ako imaju automatski mjenjač, do generalke prelaze i više od dvostruko. To vrijedi i za spojku, vratila, homokinetičke i kardanske zblobove. Također, motor s automatskim mjenjačem, teže se može preopteretiti u sportskoj vožnji, a pouzdanije je kočenje kod parkiranja, ubacivanjem u P, nego kad se klasični mjenjač ubaci u prvi stupanj ili stupanj za hod unatrag. Mane automatskog mjenjača su viša potrošnja (oko 10 posto) i nešto lošije performanse, ali to nije problem. Problem je ako se automatski mjenjač pokvari - tada treba računati na skupi popravak, dvije do tri tisuće eura, možda i više. No, ako se prethodno sve pregleda, ne bi trebalo biti problema. Rabljene modele s robotiziranim ručnim mjenjačima je, zbog toga, riskantno kupovati.