Auto Portal - FORD TRANSIT SLAVI SVOJ 45. ROĐENDAN
FORD TRANSIT SLAVI SVOJ 45. ROĐENDAN PDF Ispis E-mail
Autor: Davor Kindy   
Ponedjeljak, 03 Svibanj 2010

Image
Tri generacije Ford Transita iz 1972., 1978. i 1984. godine

Ikonski Ford Transit približava se svom 45. rođendanu kojeg će proslaviti u kolovozu ove 2010. godine, ali već je ranije cijela atmosfera u slavljeničkom raspoloženju budući da je upravo proslavio proizvodnju šest milijuna primjeraka na svečanosti upriličenoj u tvornicama u kojima se sklapa Transit, u Kocaeli (Turska), Southamptonu (Velika Britanija), Nanchangu (Kina) i Hai Duongu (Vijetnam). To je najnovija impresivna ključna točka bogate povijesti modela Transit, povijesti tijekom koje je oborio mnoge rekorde, a među njima i onaj po kojem je to vozilo tvrtke Ford Europe koji je najduže na tržištu. Zamišljen kao prvi paneuropski proizvod tvrtke Ford i zamjenik dva nesrodna modela kombi vozila u Britaniji i Njemačkoj, Transit se čak dogodio prije organizacije tvrtke Ford of Europe, ali je bio glasnik ujedinjene budućnosti za europske ogranke tvrtke Ford, a danas je ključni dio JEDNOG globalnog razvoja tvrtke Ford i proizvodnih procesa.

Image
Ford Transit model iz 1965. i 2010. godine

U svojoj 45 godina dugoj povijesti Transit je prošao kroz niz metamorfoza, od povoljnog, izdržljivog i praktičnost, a opet spartanski snažnog stroja sve do praktičnog, kupcima orijentiranog i profinjenog gospodarskog vozila u povijesti europske automobilske industrije. Ali ono na čemu je jednako ustrajno radio bilo je i pomicanje granica na tehnološkom aspektu u segmentima lakih i srednje teških kombi vozila. Prije 1965. godine, Ford je već nudio rješenja za kombi vozila u Europi koja su predstavljala veliki odmak od klasičnih verzija kombi vozila s limenim stranicama. Dvije generičke, posve neovisne, linije modela bile su dostupne na različitim europskim tržištima - u Velikoj Britaniji su to bila Thames kombi vozila a u Njemačkoj FK.

Image
Ford Transit (1965. godina)

Te neovisne linije modela bile su lansirane na tržište u prvoj polovici pedesetih godina – 1953. njemački FK a 1954. Thames. Oba modela bila su praktična i višenamjenska, a te njihove karakteristike dobro su se uklopile u poslijeratni ekonomski bum u Europi, pa su postigli značajni uspjeh na svojim tržištima. Tako je primjerice izrađeno više od 250.000 primjeraka njemačkog modela FK u periodu između 1953. i 1965. godine. Zanimljivo je to što je njemački model FK bio prvo vozilo koje je uvelo ime Transit, budući da je taj model od 1960. godine bio poznat pod imenom Ford Taunus Transit. Početkom šezdesetih godina pojavila se jasna potreba od strane kupaca kombi vozila za većim mogućnostima - veća zapremnina tovarnog prostora, veća korisna zapremnima, više fleksibilnosti i veća brzina. Oba modela, Taunus Transit i Thames koja su se bazirala na podvozju običnog putničkog vozila, imala su poteškoće pri udovoljavanju zahtjevima tih kupaca s postojećom tehnologijom.

Image
Unutrašnjost Ford Transita (1965. godina)

Ford se također suočio s jedinstvenim izazovom s proizvodnjom linije za njemačko tržište. Da bi se sva sklapanja modela Taunus Transit mogla ugurati u već zaposlenu tvornicu u Kolnu, konstrukcije karoserije proizvodile su se izvan tvornice i dostavljale u nju. Taj zadatak obavljao je poznati graditelj kočija Drauz, u gradu Heilbronn u Njemačkoj, a karoserije du udaljenost od 300 km između Heilbronna i Kolna prelazile vodom, na brodovima koji su pristajali na dok Fordove tvornice na rijeci Rajni. Ford je odlučio zamijeniti ova dva nepodobna roditelja razvojem sasvim nove generacije kombi vozila koja bi trebala zadovoljiti potrebe svih europskih tržišta a koja bi se izrađivala u Velikoj Britaniji i Njemačkoj.

Image
Ford Transit (1975. godina)

Početni radovi na 'Projektu Redcap' kako je nazvan, započele su prema planu, vodio ih je američki inženjer Ed Baumgartner, a okupio je na jednom mjestu neke od najpoznatijih Fordovih europskih inženjera poput Rona Mellora - kasnije direktora odjela za inženjering, Terrya Becketta - kasnije predsjednika uprave Forda u Velikoj Britaniji i Alexa Trotmana, koji će kasnije postati predsjednik uprave i izvršni direktor tvrtke Ford Motor Company na svjetskoj razini. Ovaj tim za planiranje nadzirao je cijeli program i odlučio, na primjer, da će se, osim konstrukcija karoserija koje će biti iste, drugi veći i skuplji sastavni dijelovi i dalje nastaviti nabavljati iz njihovih tvornica budući da nije bilo dovoljno sredstava za izradu potpuno novog vozila. Iskustvo s vozilima s okomitim prednjim krajem i kabinom na osovini u Njemačkoj i Velikoj Britaniji uvjerio je planere da bi novo vozilo trebalo imati motor ispod kratkog poklopca motora, iza prednje stranice karoserije kako bi se lakše uklonila buka i dobilo više prostora u kabini. Sve te odluke uključene su u skice za dizajn i u konačnici pretvorene u trodimenzionalni model od gline od strane dizajnera u Fordovom američkom studiju.

Image
Ford Transit (1978. godina)

Završeni model poslan je u Britaniju i modificiran dodavanjem više europskih elemenata dizajna - uglavnom se radilo o podizanju i isticanju prednjih svjetala i preoblikovanju prednje rešetke kako bi bila više nalik onoj na kamionu. Do početka 1963., planeri su završili skicu dizajna, izračunali troškove, dogovorili se o detaljima vezanim uz proizvodnju za novo kombi vozilo i predali to sve timu inženjera. Planeri su zaključili da vozilo mora imati korisnu zapremninu između 610-1780 kg (12 do 35 cwt) i da mora biti robusno, udobno, ekonomično i jednostavno i jeftino za održavanje. Projekt inženjera vođen je iz Britanije od strane dizajnerskog tima u dijelu onoga što je tada bilo Fordovo skladište rezervnih dijelova u South Ockendonu, Essexu.

Image
Ford Transit (1985. godina)

Cijeli Transit projekt dešavao se prije izgradnje Ford Dunton Tehničkog centra, a u to vrijeme ispitivanja okretnog momenta motora obavljala su se na lokaciji u blizini, a koja više nije bila u vlasništvu Forda i zvala se Rainham Works. Fordova Boreham zrakoplovna pista za ispitivanje u Engleskoj koristila se za testiranje izdržljivosti, ali nije bila napravljena da podnese opetovane vožnje velikom brzinom, pa su se one obavljale na javnim prometnicama. U posljednjih nekoliko mjeseci koliko je trajao program testiranja, neposredno prije donošenja zakona o ograničenju brzine od maksimalno 70 milja/sat u Britaniji, lokalna Essex policija poprilično se navikla na kasno večernja testiranja brzine od strane Ford inženjera, a često je zaustavljala vozače samo kako bi provjerila kako stvari napreduju!

(dvk)

POVIJEST I RAZVOJ FORD TRANSITA KROZ GODINE:
1965
Lako se moglo dogoditi da Transit u Britaniji bude lansiran pod nazivom ‘V-Series’, da nije bilo intervencije Bill Battya, koji je kasnije postao predsjednik uprave Forda u Britaniji i Sir William Batty. Nekoliko tjedana prije priopćenja za javnost, Batty je zatražio da vidi posljednju pilot inačicu vozila nekako u isto vrijeme kada mu je u britansko sjedište tvrtke poslan njemački model s upravljačem na lijevoj strani pod imenom ‘Transit’. Batty je odmah zapazio to ime i naložio njegovu promjenu prije izlaska na paneuropsko tržište. Prvi Transit ikada sišao je s trake tvrtkine tvornice Langley u Berkshireu, Engleskoj 9. kolovoza. Bio je opremljen nizom inovacija poput instrumenata na instrumentnoj ploči, blokade upravljača, bočnih utovarnih vrata i sidrišta za učvršćivanje sigurnosnog pojasa. Skoro nakon prvog izlaska na tržište, uslijedile su nove inovacije poput halogenih prednjih svjetala, tubeless guma i lisnatih opruga koje vozilo čine lakšim.

Prvobitni Transit pokretao je 1,7-litreni motor od 74 KS ili 2,0-litreni motor od 86 KS, a prvi dizel motor bio je Perkins 4/99 sa 44 KS. Transit je uvijek bio dva modela s istim prednjim krajem. Prilikom prvog izlaska na tržište 1965. godine, obje verzije, jedna s kratkim međuosovinskim razmakom interno poznata pod nazivom LCX, kao i njen veći brat, LCY s dvostrukim stražnjim kotačima, izrađivale su se u varijantama tri različite korisne zapremnine. Skraćeni model s međuosovinskim razmakom od 2.692 mm dolazio je u varijantama korisne zapremnine od 610, 865 i 1.120 kg. Duži i teži model s međuosovinskim razmakom od 2.997 mm imao je korisnu zapremninu od 1.272, 1.527 ili 1.782 kg. Kombi vozila mogu se izrađivati s klasičnim stražnjim vratima ili vratima prtljažnika, običnim ili kliznim vratima kabine, sa ili bez bočnih utvarnih vrata. Prilikom britanske premijere u kolovozi 1965. godine, najjeftiniji Transit - s kratkim međuosovinskim razmakom, benzinskim motorom i korisnom zapremninom od 610 kg - koštao je £542. U to vrijeme najskuplji Transit bio je kombi-bus sa 15 sjedala koji je koštao £997, plus porez od £159.

Image
Prapočetak Ford Transita – Transit je rođen iz braka njemačkog FK Taunus TransIta (na fotografiji iz 1953.) i engleskog Tames 400E Vana

1966
Pouzdanost je postala zaštitni znak modela Transit tijekom godina – i to zahvaljujući tome što je dugo vremena bio omiljen odabir policije, vatrogasaca i hitne pomoći, kao i raznih službi za pomoć na cesti, zaštitarskih tvrtki, ukratko svih onih kod kojih bi i najmanji kvar mogao dovesti do katastrofe. Njegova slava brzo se daleko pročula - u roku nekoliko mjeseci od prvog izlaska na tržište, flota Transit autobusa operirala je na nekim od najvećih svjetskih autobusnih ruta, redovito prelazeći Ande na nadmorskim visinama većim od 4.000 metara. Transit je brzo postao omiljeni model u pop glazbenoj industriji, a njegova izdržljivost brzo ga je učinila "omiljenim vozilom za turneje" pop grupa dok su putovali Europom, između gaža, a često i noću.

1968
Proizvodnja dizel motora za Transit započela je u tvornici Dagenham, blizu Londona, a značila je početak 37 godina duge proizvodnje Transit motora na toj lokaciji.

1970
Profesor Reyner Banham, je u magazinu New Society 1970. godine napisao “Zakopajte Transit za buduće naraštaje! Ozbiljno - ako antropolozi i arheolozi nastave inzistirati na tome da civilizacije ocjenjuju prema artefaktima, zaslužujemo da nas se pamti po Fordu Transit - izvanredno skladište našeg načina življenja.”

1971
Izgled vozila Transit moderniziran je uvođenjem prednje rešetke koja više nalikuje onima na putničkim vozilima. Prvo Transit ‘Supervan’ vozilo premijerno je prikazano u Brands Hatchu na Uskrsni ponedjeljak. Ovaj ljepotan bio je izrađen na bazi sportskog trkaćeg automobila Ford GT4O, a pokretao ga je 5,0-litreni motor V8. Mogao je razviti maksimalnu brzinu od 240 km/h (149 m/h).

1972
Ford uvodi prvi mali dizel motor koji može razviti velike brzine, pod nazivom York. Dolazio je u dvije verzije snage, 55 KS koji se koristio za modele s kratkim međuosovinskim razmakom i 62 KS koji se koristio za teže modele s većim međuosovinskim razmakom. London Metropolitan policija unijela je negativne vibracije u ime vozila Transit nazvavši ga “Najtraženijim kombi vozilom u Britaniji.” Glasnogovornik Scotland Yarda je istaknuo sljedeće: “Ford Transit vozila korištena su u 95 posto bankovnih prepada. S performansama putničkog vozila i težinom od 1,75 tona, Transit je dokazano najbolje vozilo za bijeg...” U međuvremenu, na poznatoj Monza trkaćoj stazi u Italiji, dva Transit modela s dizel motorom, kombi s kratkim međuosovinskim razmakom i autobus sa 12 sjedala, postavila su tri svjetska rekorda vozeći neprekidno sedam dana i sedam noći. Kombi vozilo prešlo je 10.000 km pri prosječnoj brzini od 120 km/h, dok je autobus prešao 16.000 km pri prosječnoj brzini od 119 km/h.

1973
Svojim stalnim nastojanjem da smanji troškove rada za svoje vlasnike, Ford Transit je postalo prvo komercijalno vozilo koje je cijeli proizvodni program tvornički opremalo radijalnim gumama.

1974
Uvertira za ono što slijedi: uvođenje novog modela korisne zapremnine od 1.000, na karoseriji s velikim međuosovinskim razmakom, a pokretanog jednostrukim stražnjim kotačima.

1975
Novi Transit je odmah postao prepoznatljiv po svom novom, funkcionalnom ‘crnom izgledu.’ Prednja rešetka, odbojnici, ukrasni dijelovi vjetrobranskog stakla i bočni retrovizori bili su crne boje. U kabini su papučice pomaknute prema naprijed a sjedala unazad, kako bi se dobilo dodatnih 100 mm prostora za noge, dok je stup upravljača produžen za bolji položaj vožnje. A ono što je još važnije je da je Transit bilo prvo vozilo koje je koristilo prednje disk kočnice sa servo upravljanjem – na modelima s kratkim međuosovinskim razmakom od 1975. godine, a na modelima s dugim međuosovinskim razmakom godinu dana kasnije.

Image
Ford Transit 1965.-2010. – kratka povijest dugog uspjeha

1976
Uveden je novi model vozila Transit, 190, sa najvećom bruto dopuštenom težinom od 3,54 tone. U sklopu tog programa, prednje disk kočnice uvedene su kao standard u cijeli proizvodni program, a "teškaš" 190 bio je opremljen ventilirajućim disk kočnicama, što je bilo prvi put na jednom komercijalnom vozilu srednje klase. Glavna prekretnica u proizvodnji dogodila se kada je milijunti primjerak modela Ford Transit sišao s proizvodne trake.

1978
Došlo je do prve značajne promjene u dizajnu vozila Transit kada je izašao redizajnirani model na tržište u ožujku 1978. Do tada postojani poklopac motora postao je izduženiji i duži kako bi pod njega lakše stali benzinski i sve popularniji dizel motori. Istovremeno su uvedeni novi i štedljiviji OHC motori. Ostale promjene uključuju uvođenje Ford C3 automatskog mjenjača i novog i snažnijeg grijača s cijevima kao na automobilu.

1982
Kada su britanske snage pristale u luku Port Stanley na Falklandskom Otočju, prva dva vozila koja su izašla na obalu bila su civilna vozila Ford Transit prerađena u mobilne kantine. Nije to bilo zbog toga što su ljudi željeli biti sigurni da će se moći okrijepiti šalicom čaja po dolasku, već zato što zbog toliko tjedana na moru i ispod palube, mnoga vojna vozila nisu htjela upaliti, dok su Transit vozila upalila bez problema.

1983
Kao dio programa razvoja 2,5-litrenih dizel motora s direktnim ubrizgavanjem (DI), opsežno je testirano 100 prototipova. Motori su bili izrađeni na bazi postojećeg 2,4-litrenog bloka s imenom York, ali su preinačeni u motore s direktnim ubrizgavanjem korištenjem linijske pumpe za ubrizgavanje goriva umjesto rotacijske pumpe koja se kasnije počela proizvoditi.

1984
Uveden je revolucionarni 2,5-litreni DI dizel motor s rotacijskom pumpom za ubrizgavanje goriva. Osigurao je povećanje snage s 62 na 68 KS, a istovremeno je ostvareno smanjenje potrošnje goriva od do 24 posto na modelima s kratkim međuosovinskim razmakom i od 20 posto na modelima s dužim međuosovinskim razmakom.

1985
Još jedna ključna točka u proizvodnji - dva milijunti primjerak vozila Ford Transit proizveden je 25. srpnja 1985. godine. Četrnaest godina nakon premijere prvobitnog modela, Ford je lansirao Supervan II. On je izrađen na bazi prošlog Ford Le Mas automobila, C100, a pokretao ga je motor DFY Cosworth V8. Postigao je maksimalnu brzinu od 280 km/h (174 m/h) na trkaćoj stazi Silverstone. Kada je osvanuo dan na koji će britanski mediji po prvi puta vidjeti još uvijek tajni, sasvim novi 'brzi’ model na zimu 1985/6, staza za testiranje bila je skliska i prekrivena ledom, a Fordov PR baš nije bio siguran da su to najbolji uvjeti za probnu vožnju s nekoliko ručno izrađenih prototipova. Novinari su vozili vrlo oprezno a jedan od Ford domaćina je, što je pomalo ironično, proklizao i jako oštetio jedan od neprocjenjivih Transit prototipova! U kolovozu je, Señor Juan Garcia, stanovnik Seville i ponosni vlasnik vozila Transit, ostao zarobljen u snježnoj mećavi na nekih 3000 metara nadmorske visine u planinskom tjesnacu. Bio je primoran napustiti svoj Transit kombi, ali on i njegova obitelj su, hvala Bogu, prošli bez ozljeda. Vozilo je ostalo zakopano ispod pet metara snijega i nije se moglo izvući. Ali on se je vratio sljedeće godine…

1986
U proljeće, više od šest mjeseci nakon što je Transit ostao zakopan pod planinom snijega, Señor Garcia se vratio na mjesto nesreće. S oduševljenjem je shvatio da je karoserija njegovog vozila Transit samo malo oštećena. Njegovo oduševljenje je bilo još veće kada je njegov Transit od prve upalio. Bez puno muke sigurno je odvezao svoje vozilo kući! Sljedeći sasvim novi Transit izašao je na tržište u siječnju te godine, gotovo 20 godina nakon prvog izlaska na tržište. Taj poprilično radikalni model vozila Transit s "aerodinamičnim prednjim krajem" imao je koeficijent vuče 0,37, najbolji u klasi i manji od velikog broja automobila u to doba. Toliko je bio radikalan da je, iako je tovarni prostor povećan za između 11 i 13,5 posto, važni koeficijent vuče, CdA, bio zapravo smanjen za 11 posto, što je omogućilo smanjenje potrošnje goriva od do osam posto. Novi prednji kraj ne samo da je bio aerodinamični mehanizam; bio je i dizajniran da se postepeno urušava u slučaju sudara i tako poboljša sigurnost. Novi, širi poklopac motora osigurao je i bolji pristup motoru prilikom servisiranja. Dizajnerski tim dizajnirao je veća vrata kabine, s dublje postavljenim staklima osiguravajući osjećaj veće prostranosti. Poboljšan je pristup tovarnom prostoru korištenjem širih i viših stražnjih vrata i povećanjem širine bočnih utovarnih vrata, pa su se kroz njih mogle utovarivati palete širine do jednog metra. Druga važna promjena uključivala je promijenjeni MacPherson prednji ovjes i kolo upravljača sa zubnom letvom na modelima s kratkim međuosovinskim razmakom, preglednije vjetrobransko staklo i sigurnosne blokade na vratima i blokada paljenja za veću sigurnost vozila.

1989
Još jedan rekord u proizvodnji za popularni Transit - ukupno 173.059 vozila sišlo je s proizvodnih traka u Southamptonu u Britaniji, Genku u Belgiji i Azambuji u Portugalu u jednoj godini.

1991
Transit je ponovno zakoračio u novo područje sa značajnim redizajnom konstrukcije donjeg dijela karoserije. To je, osim što je povećalo učinkovitost proizvodnje i time kvalitetu izrade, omogućilo tim modelima svladavanje testne barijere pune snage od 48 km/h (30 m/h). Time je osigurano dovoljno snage za zadržavanje trostrukog sjedišta i njegovih putnika. Osim toga, konstrukcija prednjeg kraja, sidrišta za sigurnosnih pokaj, nosači sjedala i sama sjedala ojačani su kako bi se udovoljilo standardima testiranja. Novi dizajn donjeg dijela karoserije omogućio je lansiranje novog modela Transit 150, modela korisne zapremnine jedne i pol tone s kratkim međuosovinskim razmakom i 15 inčnim kotačima. Modeli s dugim međuosovinskim razmakom još su više promijenjeni. 15 inčni kotači postali su standard, a model je usvojio pravilo korištenja jednostrukih stražnjih kotača i prebacio se na korištenje neovisnog prednjeg ovjesa i upravljača sa zubnom letvom. Osim toga, korištenje užih koševa blatobrana na tim modelima omogućilo je da širina ploče poda bude povećana za 365 mm na 1.376 mm. Drugačije su i izgledali budući da je međuosovinski razmak povećan za 550 mm kako bi bio usklađen s drugačijom raspodjelom opterećenja na osovini zbog prebacivanja na korištenje jednostrukih kotača na stražnjoj osovini. Novi model iz 1991. bio je zapažen i po uvođenju turbo dizel motora u liniju Transit. Ova nova izvedenica 2,5-litrenog DI motora prva je s elektroničkim upravljanjem na jednom komercijalnom vozilu srednje klase, a bila je ključna za postizanje snage od 100 KS, ali i za zadovoljavanje strogih standarda za emisiju štetnih plinova. Uveden je i novi 2,5-litreni DI dizel motor od 80 KS s prirodnim usisom, koji je koristio kolektor usisa s učinkom dinamičnog tlaka i koji je predstavljao nadogradnju postojećeg agregata snage 70 KS.

1994
Ford je proizveo svoje tromiljunsko Transit vozilo 15. rujna, u istom mjesecu u kojem je na tržište izašao još jedan novi Transit. Lako prepoznatljiv po svojoj ovalnoj prednjoj rešetci, ovaj model vozila Transit bio je najelegantniji, najsigurniji i najbrži Transit koji je ikada proizveden. Izmjerene razine buke bile su 5 dBA niže nego prije, što je predstavljalo značajno smanjenje razine buke od 70 posto. Kvaliteta zvuka u kabini bila je sve bliža onoj u automobilima, a i značajno je smanjena karakteristična buka dizel motora. Sigurnost na svim kombi modelima i modelima kabina-šasija značajno je poboljšana brojnim specijalno dizajniranim mehanizmima za zaštitu poput centralnog zaključavanja, alarma, funkcije dvostrukog zaključavanja i Ford električne blokade motora koja sprječava pokretanje motora bez ispravnog ključa. Sigurnost putnika dodatno je poboljšana uvođenjem trbušnog i uzdužnog sigurnosnog pojasa s pričvršćenjem u tri točke za putnika u sredini, te zračnim jastucima vozača i suvozača s dvije faze otvaranja. Zatezači sigurnosnog pojasa postaju standardna oprema na dva bočna prednja sjedala, a dvostruko sjedalo suvozača opremljeno je funkcijom zračnog jastuka protiv isklizavanja iz pojasa. Jedne vlažne noći te iste godine, britanski novinar Simon Harvey vozio je Transit s kratkim međuosovinskim razmakom i teretom od pola tone. Napravio je cijeli krug po zloglasnoj M25 Londonskoj autocesti vozeći prosječnom brzinom od 80,5 km/h i s prosječnom potrošnjom goriva manjom od 6,0 l/100 km. Svjedok cijelom tom događanju bio je klub Royal Automobile Club.

Image

1995
Supervan II preinačen je u Supervan III s redizajniranom karoserijom i najnovijim 3,5-litrenim Grand Prix Ford motorom. To vozilo i dalje živi, sve do sada opremljeno Cosworth 2,9-litrenim motorom s 24 ventila, u Ford Povijesnoj kolekciji (Heritage Collection) smještenoj u Dagenham tvornici u Velikoj Britaniji. Od proljeća, sigurnosni pojasevi s pričvršćenjem u jednoj točci na svim stražnjim sjedalima Transit autobusa sa 12 i 15 sjedala zamijenjeni su sigurnosnim pojasevima s vodoravnim i trbušnim pojasom i pričvršćenjem u tri točke, a svi su opremljeni i zatezačima za maksimalnu učinkovitost. Udobnost vozača poboljšana je redizajnom unutrašnjosti kabine, u kojoj se sada nalaze nove unutarnje obloge, boje su svjetlije, a potpuno redizajnirana armaturna ploča sadrži instrumente nalik onima u vozilu Mondeo i novu komandnu ploču klima uređaja.

1996
Premijera Transit minibusa sa 17 sjedala. Imao je udobnost plus najvišu razinu sigurnost u svojoj klasi, što je podrazumijevalo:trbušni i vodoravni sigurnosni pojas sa zatezačem i pričvršćenjem u tri točke, testiran prema standardima za automobile, stražnja sjedala s visokim naslonima sjedala i naslonima za glavu, zračni jastuk vozača i bočnog sjedala suvozača u osnovnoj opremi, kočnice sa sustavom protiv blokiranja kotača u osnovnoj opremi.

1997
Transit kreće s proizvodnjom u Ford tvornici Hai Dong, u Vijetnamu. Prvi Transit proizveden u Kini proizveo je JMC u Nanchangu, a radilo se o udruženom partnerstvu tvrtki Jiangling Motors Co., Ltd. i Ford.

1998
Elektronički razdjelnik sile kočenja i Sustav protiv proklizavanja uvedeni su zajedno s poboljšanim sustavom blokade motora i blokadom stupa upravljača. Po prvi puta, vozila Ford Transit različitih specifikacija preinačena su da ih može pokretati tekući plin (LPG). Uveden je sustav automatske spojke. Brzine su se birale normalno, a ručica je radila s klasičnim biračem brzina. Spojka se automatski isključivala kada se ručica pomakla, te se ponovno uključivala kada bi senzori poručili upravljačkoj jedinici da je odabran sljedeći stupanj prijenosa. Automatska spojka zamijenila je papučicu spojke, a njen pokretački kabel s hidrauličkim sustavom s elektroničkim upravljanjem povezan je sa senzorom položaja gasa.

2000
Nakon trideset i pet godina, na tržište je izašla nova generacija potpuno novih Ford modela Transit. Proizveden u Genk tvornici u Belgiji, ovaj model svoju je premijeru za široku publiku imao na RAI 2000 Europskom sajmu cestovnih vozila i vozila za transport u Amsterdamu. Prvi u industriji s FWD i RWD konfiguracijama ugrađenim na istoj platformi. Još jedna ključna točka u proizvodnji - izrađen je četiri milijunti primjerak vozila Ford Transit. Jedan od ranijih press vozila postao je temelj za specijalni projekt - Ford Transit za svjetski reli. On je imao prednji spliter zraka od karbonskih vlakana i stražnje aerotijelo, unutrašnjost prilagođenu za reli s čeličnim cjevastim kavezom za slučaj prevrtanja, školjkastim sjedalima od karbonskih vlakana, trkaćim pojasevima, internim sustavom za gašenje požara i Pi System 2 sustavom za bilježenje podataka. Pod poklopcem motora imao je unaprijeđenu inačicu priznatog Transitovog 2,4-litrenog Duratorq DI motora. Sa snagom od 165 KS i zakretnim momentom od 410 Nm, Ford Rally Transit mogao je postići ubrzanje do 100 km/h za manje od osam sekundi i razviti maksimalnu brzinu od 210 km/h (130 m/h). Poboljšan ispušni sustav, poboljšane kočnice i spušteni MacPherson ovjes upotpunili su ovaj Ford Transit paket za svjetski reli, a uslijedila je i završna obrada s Ford Martini bojama za svjetski reli za maksimalni vizualni učinak. Ovo jedinstveno vozilo se još nalazi u Ford Povijesnoj kolekciji (Heritage Collection).

Image

2001
Tehnologija mijenjanja brzina u stilu Formule jedan ušla je u proizvodni program za nova Ford Transit vozila s naprednim Durashift EST automatiziranim mjenjačem. Osim automatskog načina rada koji je osiguravao uštedu goriva i performanse ručnog mjenjača, ovaj sustav je imao i opciju ručnog mijenjanja brzina putem komandi na kolu upravljača. Novi Transit proglašen je međunarodnim kombi vozilom 2001. godine od strane žirija sastavljenog od 20 specijaliziranih novinara iz brojnih europskih zemalja. Još je mnogo nagrada uslijedilo u međunarodnoj konkurenciji diljem Europe, a Transit je osvojio prvu nagradu i na prestižnom Arktičkom testiranju kombi vozila 2001., održanom u Laponiji. U Njemačkoj je Transit proglašen "Kombi vozilom s limenim stranicama godine 2001" za kombi vozila do 2,8 tona i do 3,5 tone nosivosti. Odgovarajuće testiranje organizirali su njemački magazin specijaliziran za gospodarska vozila 'KEP-Spezial' i Udruženje uvoznika gospodarskih vozila (VDIK), sa vozačima i flotnim menadžerima koji su vozili i ocjenjivali konkurenciju iz svih segmenata.

2002
Ford Transit je preuzeo vodstvo u europskom segmentu komercijalnih vozila srednje klase. Kupci su diljem Europe kupili 163.656 Transit vozila u 2001. godini, što znači povećanje za više od 5.000 komada u odnosu na posljednji godišnji rekord iz 1998. Transit s pogonom na prednje kotače sačinjavao je gotovo 50 posto prodaje u dvije godine od prvog izlaska na tržište. Međunarodni sajam automobila u Amsterdamu postao je pozornica na kojoj je premijerno prikazan model Transit Jumbo težak 4,25 tona i s dvostrukim stražnjim kotačima. Nastavljajući stopama uspješnog modela Jumbo od 3,5 tone koji je prvi put na tržište izašao 2001. godine, model težak 4,25 tona (GVW) vozilu Transit osigurao je najbolju kombinaciju tovarnog prostora i korisne zapremnine s vodećim razinama sigurnosti u toj industrijskoj grani. Pored modela teškog 4,25 tona, Ford je predstavio i Transit Connect, novog člana Transit obitelji, vozilo koje je osiguralo još veći ugled marci Ford svojim trajnosti, kvalitetom i inovacijama. Transit Connect je također nudio vodeću u klasi fleksibilnost tovarnog prostora, sigurnost i male troškove posjedovanja. Transit je ponovno osvojio nagradu za kombi vozila “What Van?” kao kombi vozilo godine, te se okitio brojnim drugim nagradama diljem Europe. Fordov novi turbo dizel common-rail motor, Duratorq TDCi, postao je dostupan na modelima Transit, osiguravajući značajno poboljšane performanse, manju potrošnju goriva, manje razine buke i manje emisije štetnih plinova. Opremljen tehnologijom visokog tlaka i zajedničke rampe druge generacije, ovaj motor je u početku bio u ponudi kao 2,0-litreni agregat snage 125 KS na modelima vozila Transit s pogonom na prednje kotače.

2003
Novi model težine dvije tone, sa spuštenom pločom poda i pogonom na prednje kotače pridružen je nagrađivanom proizvodnom programu Transit marke Ford. U to vrijeme, Transit s pogonom na prednje kotače bio je dostupan samo u varijanti modela teškog jednu tonu i sa spuštenom pločom poda. Novi model težak dvije tone, sa spuštenom pločom poda i pogonom na prednje kotače, učinio je legendarni proizvodni program komercijalnih vozila tvrtke Ford još privlačnijim. Transit Connect, manji brat blizanac iz Transit obitelji, proglašen je međunarodnim kombi vozilom za godinu 2003. Transit Connect osvojio je nagrade i u sedam različitih zemalja, a Transit je pokupio lovorike u Britaniji i Mađarskoj. Ford Transit još je s nečim bio prvi u industriji - sustav protiv blokiranja kotača (ABS) uveden je u osnovnu opremu.

2004
Proizvodnja vozila Ford Transit prebačena je iz Genka, Belgija, u najnapredniju Ford Otosan tvornicu u Kocaeli, Turska. Od tada se za europsko tržište vozila Transit proizvode u Southamptonu, Velika Britanija i Kocaeli. . Genk je postao fleksibilna tvornica proizvodnje za Ford teški proizvodni program. Transit nije bio "nova pridošlica" u Turskoj, budući da su se Transit vozila tamo proizvodila od 1967. godine, ali do tog trenutka uglavnom za lokalno i ne europsko tržište.

2005
Ford Transit Connect pobijedio je na prestižnom Arktičkom testiranju vozila 2005., održanom u Laponiji. Do još jedne prekretnice došlo je kada je izrađen pet milijunti primjerak vozila Ford Transit i kada je 9. kolovoza 2005. Ford Transit proslavio svoj 40. rođendan

2006
Lansirana je tekuća generacija Transit vozila. Promjene u odnosu na prethodnu generaciju bile su značajne – osvježen je vanjski dizajn i promijenjena je kabina, koja je sada imala ručicu mjenjača na armaturnoj ploči i značajno poboljšanu udobnost i dostupan niz dodatnih opcija. Elektronički sustav za nadzor stabilnosti vozila - ESP postao je dostupan u cijelom proizvodnom programu, zajedno s novim proizvodnih programom motora – šest dizel motora i jedan benzinski zajedno s izvedbama na plin CNG i LPG – koje su osiguravale čist pogon uz uštedu goriva.

2007
Pored novina iz 2006. godine, u portfelj Transit proizvodnog programa dodan je inteligentni pogon na sva četiri kotača, s kojim je Transit ponovno bio 'prvi' koji je na kombi vozilu ponudio verzije s pogonom na prednje, stražnje i sva četiri kotača na istoj platformi – impresivan korak u toj industrijskoj grani koji je Ford prvi učinio. Elektronički sustav za nadzor stabilnosti vozila - ESP postaje osnovna oprema na svim Transit vozilima s pogonom na prednje i stražnje kotače s motorom Duratorq TDCi. A te godine Transit postaje i sportski - s novim modelom Transit SportVan. Ali, 2007. godina nije samo godina inovacija za Transit, to je i godina u kojoj su se nastavile nizati nagrade i priznanja: sva Transit vozila s ponosom su počela nositi oznaku koja je obilježavala izbor međunarodnog kombi vozila za 2007. godinu.

2008
Za Transit vozila s pogonom na stražnje kotače u ponudu dolazi novi pogonski agregat: 3,2-litreni Duratorq TDCi motor velike snage od 200 KS i s izvanrednim zakretnim momentom od 470 Nm za prijevoz teškog tereta na brz i udoban način – odnosno lansirana je nova verzija s bruto dopuštenom masom od 4,6 tona.

2009
Uvođenjem modela Transit ECOnetic, Ford je napravio još jedan korak dalje za prijevoz robe na ekološki podoban način. Na bazi kombi vozila Transit FT280 s kratkim međuosovinskim razmakom i s 2,2-litrenim Duratorq TDCi motorom snage 115 KS, model ECOnetic osigurava kombiniranu potrošnju goriva od samo 7,2 l/100 km (39,2 mpg)*, s malim prosječnim emisijama CO2 od 189 g/km. Kada je opremljen i dizel filtrom krutih čestica (cDPF), Transit ECOnetic postaje prvo For komercijalno vozilo koje zadovoljava Euro V standarde za emisije štetnih plinova.

2010
Kako se približava njegov 45. rođendan u kolovozu ove godine, Ford Transit se približava i šest milijuntom proizvedenom primjerku koji će s proizvodne trake sići 30. travnja, a proslave će biti organizirane u Transit proizvodnim tvornicama u Kocaeli (Turska),Southamptonu (Velika Britanija), Nanchangu (Kina) i Hai Duongu (Vijetnam) – impresivno naslijeđe kojem se još ne nazire kraj…

Zadnja Promjena ( Nedjelja, 02 Svibanj 2010 )
 
« Prethodna   Sljedeća »
Zabranjeno je prenošenje materijala, u cijelosti ili djelomično, objavljenih na www2.autoportal.hr u bilo kojem drugom obliku i mediju bez pismenog odobrenja autora. Navođenje izvora informacija ne oslobađa od plaćanja novčane naknade. Dodatne informacije možete pročitati u rubrici "Pravila korištenja!"

OBAVIJEST!!!!!

POŠTOVANI POSJETITELJI,

NOVI AUTOPORTAL.HR SE OD SADA NALAZI NA ADRESI WWW.AUTOPORTAL.HR A OVA STRANICA VIŠE NE PREDSTAVLJA AŽURIRANI PRIKAZ NOVOSTI.

VAŠ
AUTOPORTAL